Završio je učiteljsku školu i radio kao učitelj u Hrvacama i na Dicmu, te do umirovljenja na Obrtničkoj školi u Splitu. Pozornost kritike privukao je nedovršenom pripoviješću "Mrkodol" u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste hrvatske moderne.
Pisao je pripovjetke, romane, crtice i feljtone. Njegova proza iz Dalmatinske zagore impresivna je i slikovita s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine Šimunovićeve novele vrhunska su ostvarenja u hrvatskoj književnosti. Idealnim spojem narodnoga i umjetnoga, za čim je gotovo uzalud težila starija hrvatska pripovjetka, ostvario je posve osebujan tip novele koji u najboljim primjercima čuva trajnu svježinu.